Ima ona izreka koju roditelji balkanske djece forsiraju svojim mladuncima od prvih trenutaka provedenih na ovom svijetu, a to je da sreću čine male stvari. Razumijemo, biti rođen na Balkanu nije neka karta za uspjeh i zato je važno da od najranijeg djetinjstva spustimo očekivanja na minimum.
Upravo iz tog razloga mi smo u stanju da budemo srećni i u najteža vremena „i kad se pije i kad se ljubi i kad se puca“, štob’ rekao Momčilo Bajagić Bajaga. Za vas smo odabrali neke od stavki koje su svakom čestitom Balkancu potrebne (ili dovoljne) za sreću.
Redovna plata
Dakle, znate onu „nije važno kolika je, važno je da je redovna“, mislimo na platu? To je ono što svakog prosječnog Balkanca čini neizmjerno srećnim – plata koja na račun liježe prvog u mjesecu bez obzira na to što je do petog već potrošena pa se do kraja mjeseca valja dovijati na razne načine ne bi li se prehranila porodica. Na svu sreću, takođe nam je u genetskom kodu ucrtana sposobnost za snalaženjem pa nam to ne predstavlja prevelik problem, a i zbog raznih igara na sreću cijela priča je uveliko olakšana.
Život bez punice/svekrve
Za sreću nekada nije dovoljno imati neke stvari, nekada je potrebno neke stvari, tačnije osobe, nemati u svom životu. Razni motivacioni govornici bi rekli da se za sreću iz života treba riješiti toksičnih osoba, energetskih vampira, onih koji vas ne cijene i ne poštuju dovoljno ili nikako. Mi bismo to pojednostavili i rekli da je za sreću jednostavno potrebno nemati punicu ili svekrvu u svojoj blizini. Viđanje jednom godišnje bi nazvali idealnim.
Rekreacija
Ok, možda ćete pomisliti da je riječ o redovnoj fizičkoj aktivnosti, što bi se dalo naslutiti iz podnaslova, ali mi smo više mislili na roštiljanje vikendom, gledanje svih sportova na televizoru ili eventualno druženje sa gospođom, jedno mjesečno. „U zdravom tijelu, zdrav duh“ je moto svakog Balkanca, ali pod uslovom da on pretjerano ne učestvuje. To je savršen recept za sreću.
Nizak holesterol i transaminaze
Balkanac koji mora da pazi na ono što jede i što pije jednostavno nije srećan Balkanac. Oduzmite mu ćevape, pite, sarmu, pečenje, roštilj, omiljenu rakiju i pivo i šta ste dobili – čovjeka koji se zdravo hrani, koji vodi računa o svojoj krvnoj slici? Pa uklapa li vam se to u sliku prosječnog Balkanca? Nema šanse!
Redovni odlasci u kafanu
Kad je u pitanju ova stavka ona vuče i gomilu nekih drugih uslova koji se moraju ispuniti da bi d nje došlo. Dakle da bismo redovno odlazili u kafanu treba da imamo ona redovna primanja sa početka priče, ženu koja ne šalje poruku da ponesemo hljeb kad krenemo kući čim naručimo pivo i raju koja će uvijek biti spremna otići „na po jednu“. Nekako nam se čini da je ova tačka objedinila upravo sve što je jednom prosječnom Balkancu potrebno za sreću.
Dodaj svoj komentar