PIVINO PERO Edina: Pismo redakciji

Draga redakcijo,

Biću potpuno iskrena. Čini mi se da se vi stalno nešto rugate i ne vidite ljepote naše zemlje. Ja ću vam otvoriti oči.

Živim u Banjaluci i mnogo mi je uzbudljivo. Ovdje živi puno više žena nego muškaraca, i osjećam sreću čitajući kako ih oni traže po nekoj stranici zvanoj Spoted Banjaluka. Tad vidim kako su moji sugrađani divni, ostave sve svoje obaveze kako bi mogli pomoći tom zaljubljenom dječarcu da nađu djevojku svojih snova. Traže i djevojke njih. One su mnogo pametne, imaju sjajnu memoriju. Uvijek me oduševi kako zapamte marku auta i pola bar broja registarskih tablica. Da nema te stranice, ne bih vjerovala u istinsku ljubav.

Volim Banjaluku. Ovdje su ljudi veoma kulturni. Ne pitaju te koliko zarađuješ (možda malo kasnije), nego čim te upoznaju pitaju te da li si rođen u Banjaluci. To je znak koliko su oni širokih brazda uma jer ukoliko nisi rođen ovdje, odmah ćete upoznati s svim znamenitostima, kao i sa svojim porijeklom. To se zove povjerenje i otvorenost. Tamo negdje u tobož boljim državama moraš krv i znoj dati da ti neko otvori srce. U Banjaluci dobiješ sve odmah. Ima sjajnih grupa po Fejsbuku koje se između sebe takmiče gdje  ima više banjalučana. Uvijek me to oduševi. Izgledaju ne kao fb grupa, nego jedna velika složna porodica.

Istinski volim svoj grad. Moderni smo i bogati. Čim se otvori neki tržni centar, mi smo glavni. Tamo smo! Tad mi bude žao silnih „azela“ i radnji polovne robe. Oni sigurno onako stoje samo po gradu, kao neki ukrasi. Ja tamo nekad uđem čisto da im uđe bilo tko, da one radnice bar dobiju neku platu.

Svi su raspoloženi u mom gradu i familijarni. Kad uđem u neku ustanovu oduševim se nepsorednoscu i bude mi drago kad vidim kako salterska radnica ili neki radnik postuje svog rođaka, kuma ili prijatelja. Takve ljubavi nema nigdje. Ja kao dama ispostujem sve to i cekam ozarena u redu. Zadnja vazda. Nisam ja kriva sto sam asocijalna malo, pa nemam drugare po drzavnim i javnim ustanovama, da me dočekaju toplo i puste preko reda.

Sviđa mi se kako uređuju parkove i kako vode računa o zgradama. One niču kao neke egzotične biljke koje onda brižljivo zalijevaju tajkuni, na koje su svi nešto ljubomorni. Ja nisam. Ljudi su pola života dali da steknu sva ta znanja. Nisu oni krivi što sam ja lijena, i što kod mene niču samo riječi i rečenice, kao sad na primjer ove. Oni dok ja ovo vama pišem već smišljaju kako da premjeste drvo staro 500 godina kako bi tu nastala fina, usćuperna zgrada, u kojoj će da žive neki srećni ljudi.

Imamo aeorodrom u Banjaluci. Ponuda je odlična. Mislim da se ljudi boje letova, pa ne koriste avionski saobraćaj. Ovdje ljudi ne lete, bar ne tako visoko. Kad smo se nekad sunovratili, tu smo i ostali jer nam je bilo baš lijepo i fino.

Draga redakcijo, pisala bih ja još, ali moram na kafu. U Banjaluci ako nemaš tri kafe dnevno na top destinacijama, nisi ništa uradio i propao ti je dan. Bas smo veliki ljubitelji kafe i to me jako impresionira. Kad odem na kafu na te neke lokacije, dobijem dojam kao da sam na modnoj pisti: svi su tako srecni i lijepi, i naočiti. Cijeli svijet nam na tome zavidi. Oni i kad odu na kafu idu obučeni kao da je piju u kući. Bože sačuvaj! Briga njih šta će ko misliti!

Srdačan pozdrav. Edina.

Što je džaba i Bogu je drago…

50NP u saradnji sa Nektar pivom svake sedmice dijeli paket od 24 dobro rashlađena piva. Upiši broj mobilnog i obavijestićemo te ako pobijediš!

Podijeli ovo