Odabir fudbalskog kluba je kao odabir bračnog partnera. Nekada roditelji odaberu za tebe još u tvom djetinjstvu (to ovdje obavi brkati otac, bivši oficir JNA), ali uglavnom biraš sam, i tvoj izbor govori mnogo o tebi. Da li se upucavaš najboljoj ribi u gradu, za kojom svi tvoji drugari trče, da li biraš rumeno seosko djevojče bez ikakve budućnosti, ali dobre duše, da li ciljaš fensersku bogatašicu dobrog miraza… Šta god odabereš, ozbiljna psihologija stoji iza tvoje odluke, bio ti svjestan nje ili ne.
S tim da postoji jedna bitna razlika – ako se negdje usput predomisliš oko bračne partnerke, izgubićeš samo pola svega što si imao i zadržati kakve-takve šanse da te ipak ponovo uzme neka očajnica. Ako se predomisliš oko kluba, međutim, izgubio si svaki atom ljudskosti u sebi, i uzeti te može samo dilersko krilo suparničke navijačke grupe (jer gram je gram i na sjeveru i na jugu), ali pravim navijačima ćeš vrijediti manje od kera koji obilazi stadion u vrijeme utakmica. I sam ker će te najvjerovatnije popišati.
Klub se bira samo jednom u životu, jer je taj izbor izraz svih svjesnih i podsvjesnih karakternih elemenata, i kao takav je precizniji profil ličnosti od bilo kog testa sa mrljama, kružićima i crtežima golih žena. Sve dalje napisano će biti u muškom rodu i za muški rod, mada podjednako važi i za onih 0,96% žena koje prate sport i kad ne igra Ronaldo (onaj počupanih obrva, ne onaj pravi, debeli).
Crvena zvezda
Delija u svojim očima, ciganin u očima drugih. Ne Rom, to je legitimna nacionalna manjina, već baš ciganin, što je karakterna osobina. Bari ne zna ni na mapi naći, ali se na njega poziva stalno, jer mu je otac umjesto „Ježeve kućice“ pred spavanje čitao požutjele novinske izvještaje sa te vasionski najznačajnije utakmice. Odrastao na talasu pomodarstva – najprije onog „mi smo šampioni svijeta“, onda onog „mi smo srpskija ekipa od Nemanjića, a ’srpskija’ treba da se piše sa B umjesto P“ – i ponosni je član svog krda.
Radi bilo koji posao za koji se nosi uniforma, na nogama nosi „makserice“, pije samo najpopularnije jeftino pivo u gradu, jedino „golfa“ priznaje kao automobil, a svakog ljeta najavljuje da će na more na Krf, jer u Hrvatsku i Crnu Goru ne bi ni za živu glavu, ali na kraju završi u Makarskoj i pravda se da je to bilo zbog besparice. Na Kosovo stvarno nikada ne bi, ali je spreman da ga brani ćiriličnom tastaturom, kune se u Ruse i trovanje Srba HAARP-om, glasa za Dodika i Vučića, jer ima dvojno državljanstvo. Slavi slavu, ima ženu i samo povremeno je vara, odaziva se na sve humanitarne akcije i rado ističe svoje krajiško porijeklo.
Iako „grobarima“ redovno prebacuje hrvatsko naslijeđe, najsličniji je Josipu iz Odžaka koji navija za Dinamo Zagreb, i za kojeg važi sve navedeno, samo sa Nijemcima, Kolindom i ostalim kozmetičkim promjenama.
Dodaj svoj komentar