Nazivi navijačkih grupa u bivšoj Jugoslaviji su stvarno u najmanju ruku čudni. Kod davanja imena navijači su se vjerovatno vodili nekom logikom da im ime asocira na snagu, na nešto čega se obični ljubitelji fudbala plaše ili barem zaziru, iako ima i nekih svijetlih primjera.
Uglavnom, to su neki ulični termini koji bi trebali da izazovu strahopoštovanje i da majke sklone djecu kad dolaze u grad, ali suštinski, sve su to jedni fini i pristojni momci, koji su se posvetili sportu i zdravom životu.
Ne piju, ne puše, nedaj bože da se neko drogira, pu, pu, redovni su u crkvama/džamijama i političkim skupovima stranaka na vlasti/opoziciji.
Uz penzionere, prvi su u redu da obave svoju građansku dužnost na svim izborima i revnosno podržavaju ideale koju promovišu toleranciju, ljubav, mir i solidarnost.
Zašto ih u javnosti uvijek pogrešno predstavljaju, stvarno nemamo pojma.
BBB
Do sredine osamdesetih godina prošlog vijeka, navijači su uglavnom bili povezivani sa mjestom odakle je taj klub, pa bi npr. Dinamo Zagreb imao pristalice sa nazivom Zagrepčani ili Purgeri, ali to nije bilo dovoljno, pa su se preimenovali u Bed Blu Bojse ili Zločeste plave dečke, kak bi rekel gospodična iz Ilice.
“Oni vam gospon nisu nikaj zločesti već jako dobri i uvijek “za dom spremni” kad se vraćam s placa”.
Dodaj svoj komentar