50 Nijansi Pive

Starčevački, mejdanski, lauški… Otvorena škola banjalučkih jezika!

Glasovna promjena “hisetizacija”, borički sufiks “as”, mejdansko pretapanje samoglasnika, lauška fuzija krajiških akcenata, međedska gramatika Budžaka, Derviša i svega sjeverno od toga – samo su neke od lekcija koje se uče u nedavno otvorenoj Školi banjalučkih jezika.

U školi rade najugledniji profesori, a trenutno je pohađa 5.000 Banjalučana raspoređenih na deset kurseva od kojih su najpopularniji Hisetski, Borički, Mejdanski, Lauški, Starčevački i Budžački jezik.

Direktor škole Miroslav Poliglotić, inače poznati banjalučki lektor, kaže da je na ideju otvaranja ove vrste škole došao kada je upoznao djevojku s kojom je doživio ljubav na prvi pogled.

-Cijeli život živim u Banjaluci, a pošto sam se družio samo sa ljudima iz svog naselja nisam nikad imao problema sa jezičkim barijerama. Međutim, prije par godina sam upoznao djevojku sa Starčevice. S obzirom na to da sam ja sa Hiseta, prvih par mjeseci smo se jedva sporazumijevali. Ona meni kaže: „daruuuže“, a ja je ništa ne razumijem. Kasnije sam shvatio da je zapravo htjela reći „druže“, što se kod nas na Hisetama kaže „žejžedru“, ispričao je on.

Nakon što je uz pomoć djevojke naučio Starčevački, zainteresovao se i za druge banjalučke jezike, pa je počeo da ih uči. To mu je, kako kaže, donijelo mnogo novih poznanstava i prijateljstava, a sazrio je i kao čovjek. Ključ učenja je dobro poznavanje gramatike, pa nam je ovom prilikom objasnio šta je mejdansko pretapanje samoglasnika.

-Specifičnost Mejdana je što je ova mala teritorija između Dulčinee i Gradskog mosta naprosto guta razmake.  Tako, kada nekoga iz, recimo, ulice Miloša Obilića pitaš odakle je, nikad nećeš čuti “sa Mejdana”, nego “Samejdana”, pa sam se ja dugo pitao gdje je taj Samejdan. Samejdana dolazi još jedan primjer – “čova” postaje “čuuva”. “Čuuva, naamooj to.” „Momci“ na mejdanskom se kaže „alooo, meemci!“, „nemoj“ je „naaamooj“. Mejdanski je imao uticaj i na borički, što se najbolje vidi u riječi „bolan“ koja postaje „balan“. Čuli su se i glasovi koji tvrde da je ovo u potpunosti borički đir, ali su brzo ušutkani neartikulisanom galamom likova koji po svu noć zapišavaju Abaciju, objašnjava Poliglotić.

U školi smo upoznali i profesorku Milicu Vavilon, jednu od predavača na kursevima Starčevačkog i Lauškog.

-“Starčevački kloš” je lingvistički fenomen koji se pojavljuje najčešće u paradoksu koji ja volim da nazivam “čujni bezvučni suglasnici”. Primjer sam naučila od djevojke našeg direktora Miroslava -“druže”, klošizacijom postaje “daruuuže”, pri čemu slovo “a” postaje komponenta slova “d”. Grupa lingvističara sa Starčevice razmatrala je čak da zbog poštovanja Vukovog fonetskig principa, uvedemo još jedno slovo, koje bi izgledalo kao mješavina slova “a” i “d”, ispričala je Milica i za kraj dodala i neke zanimljivosti vezane za Lauški jezik.

Lauš je banjalučki “melting pot”, jer su se tu u ratu i nakon njega doselile izbjeglice iz svih krajeva Krajine. Jedini ekstremniji primjer od Lauša je potez “Derviši – Zalužani – Kuljani”, gdje je fasada rijetkost, ali nećemo se baviti tim ljudima, jer kako od njih očekivati da znaju pričati, kad nisu znali izvaditi građevinske dozvole.

Na Laušu se u samo jednoj ulici može čuti šipovačko “vođe, nođe, tude”, “voi, noi, tui” sa Manjače, sve to umjesto “ovdje, tamo, tu”. Sa druge strane, ako je domaćin možda iz Bronzanog Majdana, pitaće vas hoćete li “noćati”, umjesto “prenoćiti”, pitaće vas da li se bavite “bizmisom” i da li vam automobil troši dizel ili “bemzin”. Iz različitih krajeva Krajine, donesen je i običaj da se izostavi pomoćni glagol. Tako dijete na privatnom fakultetu “neće uči”, čovjek u državnoj firmi “neće radi”, a djevojke na svadbi “oće kite”.

Što je džaba i Bogu je drago…

50NP u saradnji sa Nektar pivom svake sedmice dijeli paket od 24 dobro rashlađena piva. Upiši broj mobilnog i obavijestićemo te ako pobijediš!

Podijeli ovo

Dežurni Mudrac

Dodaj svoj komentar